Prizor grada u kojem su se rodili, doživjeli prvu šetnju sa djevojkama, uzbuđenje prve utakmice, derbija gdje je jedina razlika bila u tome da li navijaju za Željezničar ili Sarajevo. Sve te slike zamijenio je svojim uništavanjem svega što je nevino, rat.

Preko 200 maloljetnih boraca dalo je svoj život u borbi za slobodu i utkalo ga u ulice ovoga grada. Odakle u djetetu poriv da uzme oružje, da brani i tuđi život, svoju mahalu gdje se igralo kada je sve trebalo štititi njega? Ali Sarajevo je više od grada. To je njihova prva ljubav, raja sa kojom dijeliš sve. I dobro i zlo.

Edina Bahtanović fenomen je žene maloljetnog borca. Imala je 17 godina kada se priključila borbi.

“Mi smo generacija čije su djetinjstvo i snovi ukinuti preko noći. Suze same liju. Svi mi pokušavamo to nekako suzbiti negdje duboko u nama ali ne ide. Misli same naviru, slike su tu i one će umrijeti sa nama”, kazala nam je Edina.

Na pitanje kako se osjećao kada je vidio da prve granate padaju na grad i šta ga je ponukalo da se kao maloljetan priključi borbi, odgovorio nam je Rusmir Piralić, danas predsjednik Udruženja boraca – Maloljetni dobrovoljci odbrambeno-oslobodilačkog rata 92-95 Kantona Sarajevo (UB-MDRKS).

Imao je samo 17 godina kada se priključio borbi za svoju državu i svoj grad. Sanjao je o tome da postane pilot te pohađao srednju Vojnu školu ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdušne odbrane u Rajlovcu. Rat ga je zatekao u školskim klupama.

“U tim godinama, vrela krv je sve što imate. Osjetili ste da se dešavaju historijske promjene i naravno da se treba dati doprinos odbrani porodice, doma, mahale, države. Šta će biti sa mnom, ako nemam državu u kojoj se osjećam slobodno? A kada na sve ovo navedeno počne neko ispaljivati ‘vrelo gvožđe’, osjećaj se sam stvori”, navodi Piralić.

“Ja sam se sa 17 godina priključio Armiji međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Izašao sam sa činom mlađeg vodnika. Djelimično sam bio uslovno rečeno spreman. Tada nisam shvatao šta je rat. Mi smo se okupili da branimo naše porodice, domove, slobodu! Nisam znao ni šta je život. Nama je to bilo u domenu igre. Situacija u opkoljenom Sarajevu je postajala strašna, strašnija, najgore mjesto na planeti Zemlji. Ljudi, djeca su svakodnevno ubijani snajperima, granatama, projektilima, raketama, kompletnim vojnim raspoloživim arsenalom”, sjeća se Piralić koji je nakon rata završio dva fakulteta.

Iako se teško može pronaći podatak o tome koliko je maloljetnih boraca tijekom agresije na BiH poginulo, Piralić navodi kako je prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, nevladinoj organizaciji koja prikuplja podatke o ljudskim stradanjima tokom agresije na Bosnu i Hercegovnu poginuo 661 maloljetni borac, branitelj, vojnik između 10 i 18 godina starosti.

“Prema spisku koji smo objavili u Sarajevu je tokom najduže opsade u moderenoj historiji ratovanja poginulo preko 223 maloljetna dobrovoljca. To nije samo spisak sa brojevima, slovima, datumima rođenja, to je spisak djece naše domovine, spisak mladosti, spisak pun srčanosti, nevinosti”, dodao je Piralić.

U proteklim godinama, veliki broj onih koji su kao djeca stupili u odbranu svog grada i države, preminuli su u četrdesetim godinama života.

Ne postoji tačan podatak koliko godina je imao najmlađi pripadnik Armije Republike Bosne i Heregovine. Prema internoj evidenciji članova Udruženja a prema Uvjerenjima iz Ministarstva odbrane koje su dostavljali pristupanjem u članstvo postoji više njih koji su imali 14, 15, 16, 17 godina u momentu početka agresije.

Prijedlog za dodjelu Šestoaprilske nagrade maloljetnim borcima Sarajeva

“Imali smo razgovore, te informisali, pojašnjavali kako državnim administrativnim organima, tako i kompletnoj lepezi političkih subjekta od ljevice do desnice o našoj Inicijativi da se dodijeli Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva najčasnijim, najhrabrijim sarajevskim sinovima i kćerima. Dakle, smatramo da sarajevski maloljetni borac treba dobiti Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva”, istakao je Piralić.

Oko 80 posto maloljetnih boraca-vojnika nije završilo započeto školovanje. Nekadašnji maloljetni borci, danas ti ljudi u 40-im godinima života, ne mogu dobiti posao jer ne mogu dobiti ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad. Generacije 1970-ih su prema riječima Piralića u najvećem postotku završili u jurišnim, udarnim, manevarskim, izviđačkim, diverzantskim i lakim jedinicama. Punoljetstva su slavili na brdima, u tranšejama, blatu, rupama.

Pripremljen je nacrt Zakona o maloljetnim borcima Kantona Sarajevo koji bi uredio prava maloljetnih dobrovoljaca-boraca-branitelja Kantona Sarajevo – Bosne i Hercegovine. Prijedlog predviđa uspostavljanje Fonda maloljetnih dobrovoljaca-boraca-branilaca Kantona Sarajevo a sve iz razloga nagomilanih socioekonomskih problema sa kojima se i danas susreću maloljetni borci.

“Rat najgora opcija i najgori oblik komunikacije! Odajem počast svim vojnicima koji su poginuli u ratu, svim onim koji su dali svoje dijelove tijela za slobodu, i svim onim koji su kasnije obolili od rata, da bi svi mi danas mogli slobodno i mirno šetati Sarajevom i Bosnom i Herecegovinom”, poručio je Piralić.

Damir Pašić, sarajevski maloljetni borac ističe kako je početak rata bio veoma čudan i da nije mogao vjerovati da se takvo što može desiti ali je hrabro odlučio dati svoj doprinos.

“Jednostavno sam imao potrebu da dam svoj doprinos uz svog oca. Uvijek sam govorio da ne razumijem one koji su otišli. Kažu bili su mali i morali su, bio sam i ja mali pa sam ostao uz svoje roditelje i nisam niti u jednom trenu pomislio da odem iz ove najljepše zemlje. Da je vratiti vrijeme unazad, rijetko ko bi pristao na ovo. Prelijepa je ovo zemlja samo smo dopustili fašistima da zavladaju i da nas posvađaju i skrenu nas s pravog puta”, naveo je Pašić.

Za Sarajevo i BiH borili su se svako na svoj način i kako je najbolje mogao. Danas više nema granata koje padaju na njihov grad i Sarajevo nije pod opsadom, ali posljedice rata u kojem su bili prisiljeni učestvovati, voljom nekoga da nanosi zlo bližnjem svome, ostaju zauvijek u dušama svih nas koji smo svjedočili užasima za koje očigledno čovječanstvo nema rješenja i ponovili su se nekom drugom narodu, državi i djeci na tlu Evrope 2022. godine.

(Klix.ba)